Kroz povijest, ljudi su, unatoč nepoznavanju građevinske fizike, težili da što bolje izoliraju objekte u kojima borave, te su isto postizali gradnjom debljih zidova ili izoliranjem istih trskom, slamom ili miješanjem strugotine sa glinom koju su koristili za oblaganje zidova.
Toplinsku izolaciju vanjskog zida u pravilu treba izvesti na način da se dodatni sloj postavlja s vanjske strane zida. U iznimnim slučajevima (objekti koji se nalaze pod povijesnom ili kulturnom zaštitom, nemogućnost dogovora sa susjedima, itd.) toplinsku izolaciju vanjskih zidova moguće je izvesti i sa unutarnje strane zida, ali o tome u nekom drugom članku.
Prilikom izvedbe izolacijskog sloja s vanjske strane zida razlikujemo dva rješenja završnog sloja:
- Kompaktna fasada – izvedba vanjskog zaštitnog sloja punoplošnim ljepljenjem na izolacijski sloj
- Ventilirana fasada – vanjski završni sloj od pojedinačnih elemenata se montira na odgovarajuću podkonstrukciju, te između zaštitne obloge i toplinske izolacije ostaje sloj zraka koji služi za ventiliranje
Na današnjem tržištu građevinskih materijala moguće je pronaći raznovrsni izbor gotovih sustava za oba navedena rješenja, te ću navesti samo neke od proizvođača:
Za kompaktne fasade tu su sustavi (ETICS sustavi) tvrtki Samoborka, Baumit, Röfix, Chromos, Murexin, Knauf, te mnogi drugi.
Za obiteljske i manje poslovne objekte uglavnom se primjenjuju kompaktne fasade, obzirom na njihovu znatno nižu cijenu u odnosu na ventilirane. Ventilirane fasade su od 3 – 6 puta skuplje od kompaktnih, te zahtijevaju puno veću osposobljenost izvođača radova.
Naravno, prilikom izbora rješenja, osim tehničkih uvjeta, presudan faktor su i financije, tako da odluka o izboru ovisi o mogućnostima investitora.
PRIMJER UŠTEDE ENERGIJE:
Zid od porotherm cigle debljine 45 cm, s izolacijskim knauf pločama debljine 3 cm na unutarnjoj strani te izolacijom od kamene vune ili stiropora debljine 10cm sa vanjske strane ima ukupnu koeficijent prolaza topline 0,21 W/m2K. Običnom neizolirani zid ima tu vrijednost oko 1,6 W/m2K. Razlika u toplinskim gubicima između ta dva slučaja iznosi1,4 W/m2K, odnosno za normalnu zimsku razliku temperatura od oko 20 K (unutarnja temp. 20°C vanjska 0°C) kroz neizolirani zid gubi se 30 W/m2 zida više toplinske energije.
Dakle za vanjski zid površine 20 m2 u toku jednog dana u ovakvim uvjetima nepotrebno se izgubi 51,8 MJ toplinske energije, što je energetska vrijednost oko 1,5 m3 prirodnog plina ili ako to preračunamo u novac to iznosi 4 – 5 kn dnevno veće potrošnje.
Ako uzmemo u obzir da toplinsku izolaciju vanjskog zida debljine 10 cm, uključujući i kvalitetnu završnu žbuku možemo izvesti za 200 – 250 kn po kvadratnom metru zida, lako je izračunati da ćemo ulaganja u toplinsku izolaciju vanjskih zidova vratiti za 4 – 6 prosječnih sezona grijanja. Ukoliko je riječ o toplinskoj izolaciji objekta u izgradnji, povrat novca je još i brži, obzirom da nam je potreban izvor topline manje snage, te manji broj grijaćih tijela u prostorijama.
Tekst pripremio breškić.hr
