Toplinska izolacija vanjskih zidova objekta. Kroz povijest, ljudi su, unatoč nepoznavanju građevinske fizike, težili da što bolje izoliraju objekte u kojima borave, te su isto postizali gradnjom debljih zidova ili izoliranjem istih trskom, slamom ili miješanjem strugotine sa glinom koju su koristili za oblaganje zidova.
Toplinsku izolaciju vanjskog zida u pravilu treba izvesti na način da se dodatni sloj postavlja s vanjske strane zida. U iznimnim slučajevima (objekti koji se nalaze pod povijesnom ili kulturnom zaštitom, nemogućnost dogovora sa susjedima, itd.) toplinsku izolaciju vanjskih zidova moguće je izvesti i sa unutarnje strane zida. O ovoj opciji ćemo u drugom članku.
Prilikom izvedbe izolacijskog sloja s vanjske strane zida razlikujemo dva rješenja završnog sloja:
- Kompaktna fasada – izvedba vanjskog zaštitnog sloja punoplošnim ljepljenjem na izolacijski sloj
- Ventilirana fasada – vanjski završni sloj od pojedinačnih elemenata se montira na odgovarajuću podkonstrukcij. U takvom načinu izvedbe između zaštitne obloge i toplinske izolacije ostaje sloj zraka koji služi za ventiliranje
Na današnjem tržištu građevinskih materijala moguće je pronaći raznovrsni izbor gotovih sustava za oba navedena rješenja. Navesti samo neke od proizvođača:
Za kompaktne fasade tu su sustavi (ETICS sustavi) tvrtki Samoborka, Baumit, Röfix, Chromos, Murexin, Knauf, te mnogi drugi.
Za obiteljske i manje poslovne objekte uglavnom se primjenjuju kompaktne fasade, obzirom na njihovu znatno nižu cijenu u odnosu na ventilirane. Ventilirane fasade su od 3 – 6 puta skuplje od kompaktnih, te zahtijevaju puno veću osposobljenost izvođača radova.
Naravno, prilikom izbora rješenja, osim tehničkih uvjeta, presudan faktor su i financije, tako da odluka o izboru ovisi o mogućnostima investitora.
PRIMJER UŠTEDE ENERGIJE:
Zid od porotherm cigle debljine 45 cm, s izolacijskim knauf pločama debljine 3 cm na unutarnjoj strani te izolacijom od kamene vune ili stiropora debljine 10cm sa vanjske strane ima ukupnu koeficijent prolaza topline 0,21 W/m2K. Običnom neizolirani zid ima tu vrijednost oko 1,6 W/m2K. Razlika u toplinskim gubicima između ta dva slučaja iznosi1,4 W/m2K, odnosno za normalnu zimsku razliku temperatura od oko 20 K (unutarnja temp. 20°C vanjska 0°C) kroz neizolirani zid gubi se 30 W/m2 zida više toplinske energije.
Dakle za vanjski zid površine 20 m2 u toku jednog dana u ovakvim uvjetima nepotrebno se izgubi 51,8 MJ toplinske energije, što je energetska vrijednost oko 1,5 m3 prirodnog plina ili ako to preračunamo u novac to iznosi 4 – 5 kn dnevno veće potrošnje.
Ako uzmemo u obzir da toplinsku izolaciju vanjskog zida debljine 10 cm, uključujući i kvalitetnu završnu žbuku. Takvu fasadu možemo izvesti za 200 – 250 kn po kvadratnom metru zida. Lako je izračunati da ćemo ulaganja u toplinsku izolaciju vanjskih zidova vratiti za 4 – 6 prosječnih sezona grijanja. Ukoliko je riječ o toplinskoj izolaciji objekta u izgradnji, povrat novca je još i brži. Uzimjajući u obzir, da nam je potreban izvor topline manje snage, te manji broj grijaćih tijela u prostorijama.
Tekst pripremio breškić.hr
