Toplinska izolacija vanjskih zidova objekta – završni sloj
Kao završni sloj toplinski izolirane fasade koriste se neka od završnih fasadnih žbuka (mogu se koristiti i kod neizoliranih fasada) ili (rjeđe) fasadna boja, staklo, kamen, drvo ili neki drugi materijali. Završne žbuke možemo podijeliti po kemijskom sastavu, strukturi i granulacijama. Nalazimo ih u ponudi velikog broja proizvođača, kao što su : Samoborka, Baumit, Chromos, itd.
Prema kemijskom sastavu završne žbuke dijelimo na:
- Mineralne – se sastoje se od prirodnih minerala, koji je zbog svoje strukture i široke palete boja i tekstura čine dobro rješenjem za oblikovanje fasade. Odlikuju se visokom otpornosti na vremenske utjecaje, dobrom paropropusnošću, te otpornošću na mehanička oštećenja.
- Silikatne – su mineralne žbuke prirodnog porijekla izrađene na bazi vodenog stakla. Postojane su na vremenske utjecaje, imaju dobru paropropusnost, te otpornost na udarce. Koriste se kao vanjske završne žbuke.
- Silikonske – izrađene su na bazi silikonske smole. Odlika im je vrlo visoka vodoodbojnost, te nešto slabija paropropusnost. Otporne su na vanjske mehaničke utjecaje i vremenske prilike, te se upotrebljavaju za vanjsku i unutarnju zaštitu zidnih površina.
- Akrilne – ove žbuke su izrađene na bazi umjetne smole. Vrlo su otporne na sve vanjske utjecaje, mehanička oštećenja, te dostupne u velikom spektru boja. Idealan su odabir za vanjske završne žbuke.
Prema izgledu i strukturi površine završne žbuke dijelimo na:
- Zaribane – prepoznatljive su po karakterističnoj žljebastoj strukturi, koja se postiže kotrljanjem zrnaca granulata prilikom zaribavanja.
- Zaglađene – odlikuju se jednakomjerno zrnato strukturiranom površinom
- Špricane – nanose se špricanjem i imaju jednoliku strukturu
- Valjane – tekstura površine ovih žbuka ovisi o alatima koji su korišteni za struktuiranje (valjci, soboslikarske lopatice ili gladilice)
- Strugane – kod napola stvrdnute žbuke struganjem se uklanja gornji, nekoliko mm debeli sloj, te se dobiva jednakomjerno hrapava površina
Završne dekorativne žbuke možemo razlikovati i prema debljini zrna agregata, te ih, ovisno o vrsti i izgledu imamo u rasponu veličine zrna od 1; 1,5; 2 i 3mm.
Kod odabira završnih žbuka bitno je voditi brigu o vremenskim karakteristikama podneblja u kojem se objekt koji radimo nalazi, izloženosti plohe sunčevoj svjetlosti i UV zračenju, te izloženosti agresivnim česticama u zraku. Preporuka je da se prije odabira vrste, strukture i nijanse završnog sloja obave konzultacije sa predstavnicima proizvođača, eventualno i s njihovim tehnologom. Proizvođač će investitora i izvođača upoznati sa svojom ton kartom iz koje je vidljivo koja struktura, vrsta i nijansa su dostupne, te ih pobliže upoznati sa svim karakteristikama željenog materijala.
Iz osobnog iskustva znam kako odabir pogrešne teksture ili tona završnog sloja mogu biti izvor frustracija, kasnijih nesporazuma i reklamacija prema izvođaču i proizvođaču materijala. Također je bitno znati koji kemijski sastav završnog sloja primjeniti obzirom na karakteristike zida na koji se nanosi, a vezano uz zahtjeve za paropropusnost.
IZBJEGAVATI JAKU PIGMENTACIJU!
Posebno želim upozoriti da treba izbjegavati izrazito pigmentirane nijanse završnih slojeva, a pogotovo ako je riječ o podneblju sa jakim UV zračenjima. Kod izrazito jakih boja (najuočljivije kod tamnih tonova), kod izloženosti jakoj sunčevoj svjetlosti, dolazi do nejednolikog gubitka pigmenta, te završni sloj nakon izvjesnog vremena postaje „šaren“ ili djeluje isprano.
Neka vam prilikom izbora tona, strukture i kemijskog sastava završnog sloja fasade nit vodilja uvijek bude savjet stručnih osoba, bez obzira što vam se možda baš dopala boja koju je stavio vaš susjed ili baš takvu nijansu želi vaša supruga (suprug).
Tekst pripremio breškić.hr
