Krovovi-sanacija i rekonstrukcija!
Izrada krovišta. Svaki dio građevine ima svoj vijek trajanja, pa tako i krov. Kada govorimo o zahvatima koji su potrebni na krovu (ili drugim elementima) nekog objekta razlikujemo pojmove sanacija i rekonstrukcija.
Pod pojmom sanacija podrazumijevamo zahvate na dijelu građevine (pa tako i krovištu) kojima se vrši popravak bez promjena izgleda krovišta.
REKONSTRUKCIJA KROVA!
Rekonstrukcija, za razliku od sanacije, podrazumijeva i radove na promjeni izgleda krova, bilo kao sastavni dio radova na cijeloj građevini ili samo na krovu. Za rekonstrukciju krova je obično potrebna građevinska dozvola, te izračun ili kontrola statičkih karakteristika građevine.
Razlozi za radove na krovištu mogu biti dotrajalost nosivih elemenata (grede, podrožnice i ostalo) ili pokrova, prokišnjavanje, poboljšanje energetskih karakteristika ili prenamjena prostora.
Prije samog početka sanacije ili rekonstrukcije krovišta, potrebno je donijeti odluku hoće li „novi“ krov biti „obični“ ili ventilirani, te da li se isti pretvara u grijani prostor. Za navedeno je potrebno konzultirati stručnu osobu, obzirom da o toj odluci ovisi i način izvođenja krovopokrivačkih radova.
UOBIČAJENA DRVENA KONSTRUKCIJA!
„Obični“ krov je najčešći oblik krova s kojim se danas srećemo. To je krovna konstrukcija koja se sastoji samo od greda (nosača), letve i crijepa (eventualno i hidroizolacijske folije).
Za razliku od običnog, ventilirani krov omogućava strujanje zraka po cijeloj površini ispod pokrova, odnosno između pokrovnog materijala i sekundarnog krova. Sekundarni krov označava vodonepropusni sloj ispod pokrovnog materijala, koji mogu biti razne ljepenke na bazi bitumena ili samonosive folije. Visina ventiliranog sloja ovisi o nagibu i duljini krovne plohe, a za naše krajeve je preporučena minimalno 5 cm. Ventilirani krov je preduvjet dužeg vijeka trajanja krovne konstrukcije i ugodnosti boravka u kako u potkrovlju tako i cijelom objektu.
1. drveni rogovi 2. daska 3. folija 4. izolacija 5. kontraletve 6. folija 7. letve 8. crijep
S obzirom na namjenu koju će površina ispod krova imati, odlučujemo i o tome na koji način ćemo riješiti krovnu toplinsku izolaciju.
Ako će naše potkrovlje biti nestambeno, odnosno hladni tavan, toplinsku izolaciju ćemo vršiti na stropu prema negrijanom prostoru. Izolaciju postavljamo tako da da na stropnu ploču polažemo parnu branu (PE folija). Zatim između okomito postavljenih drvenih nosača ugrađujemo toplinsku izolaciju od kamene vune ukupne debljine sloja 15 – 20 cm ( Knauf, Ursa ili neki drugi proizvođač ). Nakon postavljanja izolacije možemo izvesti pod tavana polaganjem daske ili nekog drugog materijala, tako da dobijemo prohodnu površinu.
U slučaju da ćemo potkrovlje koristiti kao potkrovni stambeni prostor, toplinska izolacija se izvodi ispod pokrova, u slojevima kako slijedi: ispod pokrova postavljamo vodonepropusnu i paropropusnu foliju, zatim, između rogova stavljamo izolirajući sloj kamene vune (Rockwool, Ursa, Knauf ili sl.) odgovarajuće debljine, te parnu branu. Donju stranu krovne konstrukcije možemo završiti gips kartonskim pločama ili drvenom oblogom, po želji investitora.
Ovisno o zahtjevima za toplinskom uštedom primjenjujemo i različite debljine izolacijskog materijala.
KROVNI PROZORI KAO BITAN DETALJ!
Na kraju, ali ne i manje bitno, kod krovopokrivačkih radova kada je u pitanju obnova i renoviranje krovišta treba voditi brigu i o kvalitetnoj osvijetljenosti tavanskog prostora, te dobrom prirodnom prozračivanju. Ovo se može postići ugradnjom krovnih prozora (Velux, Roto i drugi), krovnih kućica (ako je to moguće), svjetlosnih tunela na mjestima gdje nije moguće ugraditi prozore ili umjetnom rasvjetom.
Ako ste zainteresirani za detaljnije opise određenih postupaka ili radova kada je u pitanju izrada krovišta, obratite nam se s povjerenjem.
